Čitajući reakcije na, sada već čuvenu, „Ćirilicu“ (link na kraju teksta), sa gostima Rudan, Milić, Vukojević, Kecmanović, naišao sam na jednom portalu na odgovor Mirjane Bobić-Mojsilović na „prozivku“ Jelene Milić u pomenutoj emisiji. Veoma lep tekst. (http://www.intermagazin.rs/mirjana-bobic-mojsilovic-potpuno-ogolila-sve-slabosti-jelene-milic/).
Ali, tema ovog posta nije taj tekst. Već sjajan komentar jednog čitaoca koji se potpisao sa Momčilo. Smatram da njegov komentar zaslužuje da bude ovde objavljen u celosti.
„Vidim da NATO propaganda radi „punom parom“… Krenimo redom, kako NATO agent od uticaja, tzv. gđa. Jelena Milić navodi… BOSNA: O tome da je Srebrenica isplaniran politički projekat govorio je i Hakija Meholjić, član Ratnog predsjedništva Srebrenice, u norveškom filmu „Srebrenica: izdani grad“, u kojem prenosi riječi Alije Izetbegovića sa sastanka 1993. godine, koji je rekao da mu je američki predsjednik Bill Clinton još tada nudio „da četnici uđu u Srebrenicu i pobiju 5000 Muslimana. Poslije toga će NATO bombardirati srpske položaje u Bosni.“ Budući da je delegacija iz Srebrenice odbila taj prijedlog, Alije je pozvao Nasera Orića i naredio mu da započne krvavi pir klanja staraca, žena i djece po nezaštićenim srpskim selima, u namjeri da izazove reakciju VRS koja bi ispunila obećanje dano Hillary Clinton prilikom posjete Americi da će biti 5000 žrtava. U masakru srpskih civila, sedam dana prije pada Srebrenice, pobijeno je 3326 žena, djece i muškaraca. O tome, naravno, „borci za ljudska prava“ poput Nataše Kandić, Sonje Biserko, Jelene Milić, Čedomir Jovanovića i njima sličnih moralnih nakaza, ni riječ nije rekao. Njima samo budale, zlonamjernici i prodane duše mogu vjerovati. Da je sve unaprijed bilo dogovoreno između Alije Izetbegovića i Billa Clintona, u svojim izjavama potvrđuje i Ibran Mustafić, jedan od osnivača SDA u Srebrenici. Znači, Srebreničani znaju istinu, a znao je i Alija Izetbegović, zato se nikada nije ni pojavio u Potočarima kako bi odao počast žrtvama. Da je sve bilo planirano potvrđuje i podatak da je Naser Orić, komadant 28. Divizije armije BiH, pod čijom su komandom činjena sramotna i bešćutna iživljivanja i zvjerstva nad srpskim stanovništvom, bio evakuiran pet dana prije pada Srebrenice i to helikopterom u kojem je osim pilota bio general Philippe Morillon, komadant Mirovnih snaga UN-a. I, nekih 5.000.000,00 dolara koje je Naser Orić pošteno zaradio prodajući svojoj raji humanitarnu pomoć. U veljači 2004. godine, Orić je primio reportera „Washington Post-a“ koji je posvjedočio: „Orićevi ratni trofeji ne nalaze se poslagani na zidu, već na video-kaseti: spaljene srpske kuće i tijela srpskih ljudi bez glave, nabacana na tužnu gomilu. Morali smo koristiti hladno oružje te noći, objašnjava Orić, dok se scene iskasapljenih mrtvih tijela vrte s njegovog „Sony“ video-aparata.“ Da sumiram, o ovome su pisali Phillip Corwin (predgovor), Edward S. Herman, George Bogdanich, Tim Fenton, Jonathan Rooper, George Szamuely, Michael Mandel i Philip Hammond. Njihova knjiga „Masakr u Srebrenici: dokazi, kontekst, politika“ (The Srebrenica Massacre: Evidence, Context, Politics), objavljena je u izdanju izdanju „Creative Commons Attribution“, u deset poglavlja, na oko 300 stranica. U njoj se navode detaljno, analitički, različiti aspekti događanja u Srebrenici i potvrđuje fiktivni genocid. Također, vrijedi pročitati knjigu Aleksandra Dorina: „Srebrenica – historija jednog salonskog rasizma“. S druge strane, građanski rat u Sarajevu počeo je ubojstvom Nikole Gardovića, pravoslavnog svećenika i oca mladoženje. Desilo se to 1. ožujka 1992. KOSOVO: Uopće nema sumnje da treba kazniti svakog tko je okrvario ruke nad nedužnim civilima, pa tako i pojedince iz srpskih redova. Međutim, velika je svjetska podvala da je rat na Kosovu izbio krivicom Srba. Engleska umjetnica Julia Gorin izjavila je da je „Račak obmana koja je izazvala rat“. Thaci je sam priznao godinu dana poslije događaja u Račku da mu je smicalica dobro uspjela. U izjavi koju je dao Fondaciji „Lord Byron“, Lewis MacKenzi, kanadski general u mirovini i bivši komandant Zaštitnih snaga UN u Bosni, citirao je priznanje bivšeg lidera OVK: [Thaci] „Priznao je da je cijeli sraman „masakr“ u Račku inscenirala OVK koja je presvukla leševe u civilna odijela, izrešetala ih mitraljezima i bacila u rov, da bi poslije tvrdila da su Srbi masakrirali civile.“ NATO je kao pravi saveznik prihvatio albansku podvalu, i u potrazi za novom ulogom u svijetu posle hladnog rata, na dan pedesetogodišnjice svog postojanja, postao je ratno zrakoplovstvo OVK. Sa visine od oko 3000 metara, bombardirali su suverenu državu. U siječnju 1999. godine Thaci je rekao na BBC-u: „Jedna naša ključna jedinica je bila u regiji. Bitka je bila žestoka. Nažalost, imali smo mnogo žrtava. Ali i mnogi Srbi su izginuli.“ U veljači 2000. godine, u istom duhu, ali bezobzirnije, hvalisao se pred prostorijom punom stranih novinara. Većina je zadržala za sebe ono što je moglo biti priča decenije. Jedino je ruski nacionalni radio prenio ono što je Thaci rekao reporterima, pa ruski novinar objavljuje: „Govoreći o metodama demonizacije Srba, tj. kako su njegovi teroristi iz OVK vršili zločine u cilju izazivanja hitne vojne intervencije Zapada u Jugoslaviji… on (Thaci) je priznao da je OVK ubila četiri srpska policajca u Račku. I stvarno, policija je reagirala, ali to nije bila kaznena ekspedicija srpskih specijalnih jedinica protiv albanskih seljaka, već legitimna operacija protiv albanskih ekstremista koji su imali uporište u Račku…“ Dakle, usprkos tome, NATO je sa vodećim zapadnim zemljama optužio Beograd za ubijanje albanskih seljaka u Račku. To je bila prva u nizu optužbi u okviru već razrađenog scenarija za obmanu međunarodne javnosti, tj. za pripremu NATO agresije na Jugoslaviju. VUKOVAR: HDZ (hrvatska demonska zajednica) u Vukovaru je dobila 26% glasova, a SKH Ivice Račana 65%. Počinju medijske prijetnje upućene Srbima iako su Hrvati manjinski narod. Prije formalnog izbijanja rata, tzv. „merčepovci“ su minirali srpske kuće, lokale, trgovine. Radili su sve samo da izbije rat. Ne opravdavajući pojedine srpske ratnike koji su doslovno istom mjerom odgovorili Hrvatima i smaknuli vukovarske ranjenike i ljude na ovčari, moram da kažem da su Srbi, baš kao u Lici, Slavoniji i Bosni, nastojali da izbjegnu sukob. Međutim, u Slavoniji je prekipjelo kada su zločinci Branimira Glavaša, na njegovu naredbu, ubili časnog hrvatskog zapovjednika osječke policije Josipa Reihl Kira. On je jedan od rijetkih koji nije želio rat. Obrazac ponašanja je isti: izazvati konflikt napadajući sve dok Srbi ne odluče uzvratiti udarac. Tomislav Merčep i Franjo Tuđman su se posvađali kad Tuđman nije dozvolio da se opkoljenim hrvatskim vojnicima dopremi oružje. Merčep nije shvatio, a on je samo običan zločinac, kako je Tuđman odigrao partiju šaha. Potencirao je sukobe, a zatim pustio da provokatori nastradaju. Na taj način dobio je bodove kod međunarodne zajednice. Inače, Merčep je na jednom od svojih suđenja cinično izjavio da se rat u Vukovaru mogao izbjeći, ali tu nema profita. DUBROVNIK: Dovoljno je ukucati u tražilicu pojam: „Dubrovnik, medijske laži“. Prikazati će se youtube snimak na kojem se vidi svjedočenje američkog novinara. Ukratko: Hrvati su provocirali JNA pucajući iz jednog hotela prema njihovim položajima. Američki novinar je sugerirao da se to ne radi, jer „Srbi će odgovoriti pucajući u smjeru odakle ih gađaju.“ Na kraju se otkrilo da je na Dubrovnik, kao odgovor na hrvatske provokacije, palo 16 granata. S obzirom da su Hrvati dobro učili od Goebbelsa, a Washington je pun takvih, dobili su još instrukcija kako treba oblatiti JNA i Srbe. Krenula je medijska propaganda kako je Dubrovnik uništen sa „16000 granata“. Naravno, zapadni novinari su se naknadno uvjerili u hrvatske laži, ali nisu demantirali svoje laži. Pogodite zašto. Na kraju svega, tzv. gđo. Milić kaže zašto su Srbi išli tamo „gde im kuća nije“. Naprotiv, branili su svoje kuće, svoja ognjišta i neka se zna: velika je povijesna laž da su Srbi odnekud došli u Hrvatsku. Srbi su ODUVIJEK bili na prostorima Balkana, Srbi su domorci Balkana. Po gđi. Milić, Srbi su trebali biti poslušne žrtve kao u Jasenovcu, Jadovnu i ostalim stratištima, pa da se otvori još koji logor Jastrebarsko (logor za srpsku djecu). Ona, kao i mnogi zapadni i balkanski licemjeri, podržava krađu Kosova od Srbije, ali pri tome negiraju pravo Srba da formiraju SAO Krajinu u koju su bili nadpolovična većina i to su nazvali „terorističkom državom“!? „Oslobađanje“ 5. oktobra treba nazvati pravim imenom: to je oslobađanje ljudi od slobode, prava na dostojanstvo i početak ponižavanja naroda Srbije i srpstva u cjelini. To je datum ponovnog dolaska nacista na vlast, ovaj puta većih nacista od samog Adolfa Hitlera. To su upravo monstrumi kojima služe prodane duše poput gđe. Milić, Kandić, Biserko, Jovanovića, Čanka i njima sličnih kreatura. Prema tome, tzv. gđo. Milić, zloćudnost ostavljamo takvima kao što ste vi i vama slični… i da, vaš rad u Srbiji znači nešto… vaš rad je sinonim za nepoštenje, nepravdu, zlobu, mržnju, licemjerje, sebičnost, podmićenost, sluganstvo, ciničnost i bezdušnost. Selektivna pravda i selektivno poštenje nije niti pravda, niti poštenje… to se u jeziku normalnih ljudi, naziva jednostavno PRODAVANJE DUŠE. Kolumne poštovane gđe. Mojsilović pratimo mi, nijema većina čiji glas će se kad-tad prolomiti poput grmljavine. Da ponovim: mržnju ostavljamo vama, ona je pogonsko gorivo vaše čađave duše (imate li je još… barem 1%?)… komentari su ono što vi ne želite percipirati… oni su odraz prezira i ogorčenja. Što se mene tiče, takvi kao vi su za mene bitni koliko i žohari… zapravo, žohari su korisniji… Na koncu o vašoj dijagnozi i vama sličnih: vaša „briga“ za ljudska prava piše sa nekoliko tisuća dolara po mjesecu… što nije teško s obzirom da ste hiper-egoistična osoba, bez elementarnog osjećaja suosjećanja prema napaćenim ljudima. Pored toga ste cinik koji živi u svojem svijetu patologije mržnje prema svemu što asocira srpstvo… pa vam u tome smislu ništa ne znači poštenje, pravdoljubivost, humanost, dostojanstvo, ponos i obraz… jer sve to nemate. Stoga, bez obzira sa koliko je američkih dolara (i dodanih nula iza toga), kupljena vaša „borba za ljudska prava“, vi ste moralna nakaza i genetski otpad čovječanstva. Na koncu svega, vama i vama sličnima… a osobito vašim gospodarima sa „civilizacijskog Zapada“, poručujem: “Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“ (Petar Petrović Njegoš).“
namćor 